Sve vrste mesa su štetne
NEZDRAVA ISHRANA
JEDAN OD GLAVNIH UZROKA BOLESTI
Najvažniji zakon
zdravlja je konzumiranje zdrave ishrane. Nauka i medicina nedvosmisleno
pokazuju da od ishrane u najvećoj mjeri zavisi koliko će čovjek biti zdrav, kako
će funkcionisati naš organizam, kakva će nam biti vitalnost, raspoloženje,
ponašanje, kakvo nam je mentalno stanje...
Savremene i najrasprostranjenije bolesti današnjice, poput kancera, dijabetesa,
bolesti srca i krvnih sudova, gojaznosti, artritisa..., kao i razni zdravstveni
problemi, kao što su moždani udar, visoki krvni pritisak, visok holesterol,
problemi sa prostatom i impotencija, disbalans u radu jetre, bubrega..., u
najvećoj mjeri su povezani sa načinom ishrane.
Hrana koja doprinosi da budemo zdraviji je biljna hrana – voće, povrće,
žitarice, orašasti plodovi i sjemenje.
Ova hrana, koja se smatra zdravom, je bogata vitaminima, mineralima,
proteinima, enzimima, vlaknima, prirodnim mastima, šećerima, kiselinama,
ugljenim hidratima... Sve su to hemijski elementi i sastojci u ishrani bez
kojih ljudski organizam ne može da funkcioniše i održava zdravlje. Njihov
nedostatak, kao i taloženje raznih otrova, viška životinjskih proteina i
hormona, zasićenih masnih kiselina..., koji dospijevaju u tijelo konzumiranjem
nezdrave ishrane, ključni su razlozi za zdravstvene tegobe i bolesti.
U prirodnoj medicini se pod nezdravom ishranom podrazumijeva ishrana
životinjskog porijekla, a to su, prije svega, sve vrste mesa (crveno, piletina,
riba...), mlijeko i mliječni proizvodi (mlijeko, sir, kajmak...), jaja...
Pretjerano konzumiranje životinjskih namirnica dokazano izaziva nervozu,
agresiju, depresiju, nemir, tegobe i, prije svega, bolesti. Razlozi za to su,
pored koncentracije toksina, i pretjerana količina adrenalina i raznih hormona
koji se unose, prije svega, sa mesom, jer životinja u momentu klanja doživljava
stres i adrenalin i hormoni koji se tom prilikom stvaraju i luče usljed straha,
ostaju u mesu.
Brojna istraživanja pokazuju da ljudi koji ne jedu namirnice životinjskog
porijekla duže žive, manje ili uopšte ne obolijevaju, imaju više energije i
koncentracije, imaju manje problema sa težinom, imaju redovniju stolicu...
Ako se analizira anatomija čovjeka, odmah se da zaključiti da smo biljojedi.
Zubi čovjeka kao da su stvoreni za mljevenje, nijesu oštri kao kod mesojeda,
čiji su zubi idealni za kidanje. Mesojedi mogu da pomjeraju usta samo
gore-dolje, zato što na taj način lakše kidaju i jedu meso, a čovjek pomjera
vilicu gore-dolje, lijevo-desno, desno-lijevo, naprijed-nazad, što je
karakteristika biljojeda. Čovjek ima i crijeva koja su duga i izuvijana, čak i
do šest puta duža od tijela. Za razliku od njih, crijeva mesojeda su kratka i
prava, tako da meso može vrlo brzo da izađe iz crijeva, jer u protivnom truli u
crijevima. Takođe, čovjek nema adekvatne enzime za varenje mesa. Želudačna
kiselina kod ljudi, ali i kod drugih biljojeda, makar je desetak puta slabija
nego kod mesojeda, koji imaju jaku hlorovodičnu kiselinu za varenje. Kod
mesojeda je nepoznata arteroskleroza, i oni nemaju tegobe sa krvnim sudovima.
Samo biljojedi koji se hrane mesom dobijaju bolesti arterija.
Jedan od najpoznatijih medicinskih stručnjaka u Americi, dr Lorin Dej, predlaže
eksperiment svima onima koji vole da konzumiraju meso: „Uzmite jedan hamburger
ili šniclu i stavite na kuhinjsku radnu površinu. Ostavite je tamo tri dana,
ali grijanje pri tom podesite na 37 stepeni. Pomirišite to poslije tri dana.
Biće to užasan miris. E to se dešava i u vašem tijelu. Oko tri dana je potrebno
da meso prođe kroz vaša dugačka crijeva, a temperatura tijela je blizu 37
stepeni, tako da meso truli, a mi te toksične proizvode truljenja unosimo u
svoj krvotok, a on ga raznosi svuda po tijelu“.
Zaista se nakon konzumiranja mesa u debelom crijevu stvaraju toksične materije,
koje se potom sporo izbacuju jer su ljudska crijeva dugačka, a ishrana
životinjskog porijekla ne sadrži vlakna koja su neophodna za redovno
oslobađanje od otrova (stolica).
Meso sadrži najmanje 40 odsto masnoća. Tu se misli i na crveno i bijelo meso.
Životinjske masnoće, koje zovemo zasićene, se razlikuju od biljnih, jer su na
temperaturi tijela čvrste, dok su biljne masti tečne. Tako čvrste masnoće
povećavaju holesterol u krvi, lijepe se za zidove krvnih sudova stvarajući,
između ostalog, arterosklerozu. Lijepe se i za sama crijeva, tako da crijeva
više nijesu tako mobilna. Sve to je uvod u razne bolesti, poput raka,
dijabetesa, i probleme kao što su moždani udar, visoki krvi pritisak... Potrebe
za masnoćama su oko 15 grama na dan, i mogu se opskrbiti iz biljaka i biljnih
ulja.
Meso je veliki izvor proteina, i mnogi ga konzumiraju upravo iz tog razloga.
Međutim, meso je previše bogato proteinima. Višak proteina ne može da se
uskladišti i iskoristi u tijelu, pa jetra mora da ih razgrađuje. Prekomjerni
unos proteina stvara probleme bubrezima, dovodi do izlučivanja kalcijuma iz
kostiju...
Čak i da nema višak proteina, meso sadrži i otrove, hormone, pesticide, razne
hemikalije..., i stoga je zabluda konzumirati ga kao izvor proteina. Potrebne
količine proteina čovjek može da crpi iz žitarica, soje, suncokreta, sočiva,
lebleblja, badema, kikirikija, povrća... Najbolja zamjena za meso inače su soja
i žitarice.
Životinjama, a posebno u inostranstvu, se daju antibiotici, pa kad se jede meso
sve se to unosi u tijelo. Da ne govorimo o problemu ludih krava. Takođe, krave
se hrane koštanim brašnom, i to je otpad od drugih životinja koji bi po pravilu
trebalo da se uništava, a ovako služi kao hrana.
Konzumiranjem takvog mesa dječji organizam prebrzo fiziološki sazrijeva, što
dovodi do preranog puberteta, koji nije praćen uporednim psihološkim razvojem.
Pored toga, hormoni koji se daju stoci za zaustavljanje polnog nagona, i uopšte
višak hormona u mesu, utiču na pojavu steriliteta.
Činjenice ukazuju da su sve vrste mesa štetne, i kada bi se pravila skala po
količini štetnosti, crveno meso bi bilo na vrhu, a toj kategoriji svinjetina
prednjači. Piletina ili ćuretina, kao bijelo meso, svakako su štetne, ali malo
manje, i to je mnogima dovoljan izgovor za njihovo često konzumiranje.
Čovjek je jedina
vrsta koja pije mlijeko nakon djetinjstva
Mlijeko i mliječni proizvodi spadaju u nezdravu ishranu, zato što su
životinjskog porijekla. Dio argumenata protiv konzumiranja mliječnih proizvoda
je isti kao protiv konzumiranja mesa. Životinje su pune toksina, viška
proteina, hormona, pesticida...
Polovina kalorija koje se dobijaju iz mlijeka otpada na masnoće, od kojih je
veći dio zasićen. Mlijeko nema vlakna, sadrži značajnu količinu holesterola.
Savremene metode proizvodnje mlijeka uključuju davanje hormona, antibiotika.
Određene vrste proteina podižu nivo holesterola u krvi, a najgori od svih u tom
pogledu je mliječni protein - kazein. Mnogi eksperimenti su pokazali da kazein,
koji sačinjava skoro 90 odsto proteina kravljeg mlijeka, podstiče razne
bolesti, a naročito kancer. Zato se dešava da kod ljudi koji imaju određenu
bolest, začetak bolesti, ili na primjer kancer, a konzumiraju mlijeko i
mliječne proizvode, dolazi do rapidnog pogoršanja zdravstvenog stanja.
Mlijeko jeste bogato kalcijumom, ali i raznim drugim štetnim materijama, zbog
čega apsorpcija kalcijuma u tom slučaju nije kvalitetna, odnosno apsorbuje se
oko trećine kalcijuma, i izazivaju se kontraefekti. Zato je najbolje kalcijum
crpiti iz susama, soje, badema, oraha, lješnika, spanaća, kikirikija... Ima ga
i u raznom povrću, naročito zelenom. Čovjek je jedina vrsta na Zemlji koja pije
mlijeko nakon djetinjstva. Nijedna životinja ne pije mlijeko druge životinje,
za razliku od čovjeka.
Mlijeko je, takođe, najčešći uzrok alergija na hranu. Prilikom normalnog
varenja kravljeg mlijeka oslobađa se stotinjak antigena (izazivača alergija).
Mnogim ljudima koji boluju od astme, artritisa, polenske groznice i smetnji sa
varenjem, poboljšalo bi se stanje kada bi prestali da konzumiraju mlijeko.
Inače, preko mlijeka, sladoleda i sireva često se prenose zarazne klice, u
kojima su hormoni, ostaci antibiotika, virusi, pesticidi, industrijske
hemikalije i drugi nepoželjni sastojci. Sirevi spadaju u teško svarljivu hranu,
masni su, pretjerana konzumacija može da pogorša zdravlje i rad pojedinih
organa, kao što je prostata... I jaja su višestruko štetna, prije svega,
obiluju holesterolom.
Najbolja zamjena za mlijeko, mliječne proizvode i jaja su proizvodi od soje,
žitarica, orašastih plodova.
Da li je riba zdrava
Riba spada, takođe, u vrstu mesa, i za nju važi mišljenje da je zdrava.
Zastupnici prirodne medicine će kazati da je riblje meso manje štetno od
crvenog i bijelog mesa, a ne nikako da je zdravo. Riba, prije svega, sadrži
holesterol, doduše manje nego ostalo meso. Zavisno od zagađenosti voda,
opasnost kod riba je i prisustvo raznih toksičnih materija. Izvjesne količine
tih materija dospijevaju u vode otpadnim industrijskim vodama, erozijom tla,
raznim drugim zagađenjima...
Najvrednije u ribljem mesu je bogat sadržaj omega 3 masnih kiselina, koje su
neophodne za dobro zdravlje, prije svega za rad srca i uopšte kardiovaskularnog
sistema. Omega kiseline se, međutim, mogu u neophodnoj mjeri crpiti iz biljaka
i biljnih ulja.
U svakom slučaju, za one koji i dalje insistiraju na konzumiranju mesa,
preporučuje se da više upotrebljavaju ribu od crvenog ili bijelog mesa.
Zdravko
VUČINIĆ