Biljke su najbolji izvor masti i ugljenih hidrata
SASTOJCI U ISHRANI
BEZ KOJIH ČOVJEK NE MOŽE NORMALNO DA FUNKCIONIŠE I ODRŽAVA ZDRAVLJE (3)
Pored proteina,
vitamina i minerala, kao najvažniji sastojci u ishrani smatraju se još i masti,
ugljeni hidrati i vlakna. Naravno, nijesu to jedini sastojci, supstance ili
hemijski elementi neophodni za funkcionisanje organizma i održavanje zdravlja.
Nauka je temeljno istražila i dokazala važnost enzima, antioksidanasa, raznih
kiselina, fitohemikalija…
U svakom slučaju, biljna ishrana, u koju spadaju voće, povrće, žitarice,
orašasti plodovi i sjemenje, sadrži u uravnoteženoj i prirodnoj formi sve
hranljive sastojke i elemente neophodne čovjeku, pa tako i masti i ugljene
hidrate.
Manjak ili nedostatak potrebnih sastojaka u organizam, uz taloženje otrova,
ključni su razlozi za zdravstvene probleme i bolesti. Oba uzroka direktno su
povezana sa ishranom.
Zato se smatra da je najefikasniji prirodan način liječenja bolesti - detoksifikacija
organizma, i njegovo hranjenje potrebnim sastojcima. Oba procesa,
detoksifikacija i hranjenje, kako to propagira prirodna medicina, na najbolji
način se obavljaju konzumiranjem raznovrsne biljne ishrane, po mogućnosti
sirove i cijeđenih sokova od voća i povrća. Naravno, preporučuje se i
konzumiranje što više vode, kao i fizička aktivnost, da bi zdravlje bilo na
najvišem nivou i da borba sa bolešću bude uspješna.
Masti, čiji naziv možda mnoge aludira na nešto što nije dobro, krucijalne su za
čovjeka, i bez njih se, maltene, ne može živjeti. Masti su, kao i ugljeni
hidrati, „gorivo“ koje organizmu služi za dobijanje energije. Jedan gram masti
proizvodi devet kalorija prilikom sagorijevanja (metabolizacije). Duplo više
daju energiju od ugljenih hidrata ili proteina.
Masti ulaze u sastav svih ćelijskih membrana, učestvuju u izgradnji osnovnih
ćelijskih struktura i u održavanju moždanih funkcija, imaju važan zadatak
prenosa vitamina A, D, E i K, rastvorljivih u masti. Masti uravnotežuju
hormone, održavaju kožu i arterije elastičnim, podmazuju zglobove...
Osnovno je pitanje koje su masti najbolje za čovjeka i kako ih je najbolje
crpiti?
Masti su sastavljene od masnih kiselina, koje se dijele na zasićene i
nezasićene. Nezasićene masne kiseline, koje su najvažnije za čovjeka, mogu biti
mononezasićene i polinezasićene. Ove masti se nalaze u biljnim uljima od
susama, lana, maslina, soje..., u lanenom sjemenu, klicama žitarica, bademu,
orasima, kikirikiju, avokadu...
U nezasićene masne kiseline spadaju pojedine esencijalne masne kiseline koje
organizam, za razliku od ostalih, ne može sam da proizvede (grupa omega), i
zato se moraju unositi putem zdrave hrane i biljnih ulja. Ove kiseline, kao
sastav masti, između ostalog, regulisu krvni pritisak, utiču na rad
kardiovaskularnog sistema, snižavaju holesterol, poboljšavaju imuni sistem i
djeluju preventivno na zdravlje... Njihov nedostatak može izazvati brojne
probleme, među kojima i teške bolesti.
Sa druge strane, imamo zasićene masne kiseline koje su skoro sve životinjskog
porijekla. One stvaraju čvrste masti, a njihova obilna upotreba povećava, prije
svega, nivo holesterola u krvi i smrtnost od kardiovaskularnih bolesti i
moždanog udara.
Višak masnih kiselina, koje organizam nije upotrijebio kao gorivo za stvaranje
energije, skladišti se u obliku masnoća. Zato treba jesti zdravu hranu, koja je
bogata nezasićenim masnim kiselinama. Namirnice biljnog porijekla sadrže
dovoljno masti koliko je potrebno za funkcionisanje organizma. Meso, jaja,
mlijeko, sir i slične namirnice bogate zasićenim masnim kiselinama imaju višak
masnoća, kao i otrova, koji dovode do slabljenja imunog sistema i bolesti.
Masti u ishrani i masti u tijelu su inače dvije različite kategorije. Ove druge
se mogu dobiti i pretjeranim unosom ugljenih hidrata i proteina.
Ugljeni hidrati (šećer i skrob) su glavni izvor energije za čovjeka. Ugljenih
hidrata najviše ima u žitaricama i suvom voću, ali i u povrću i svježem voću u
nešto manjim količinama. U mesu ih uglavnom nema, a vrlo malo ih ima u mlijeku,
jajima.
Suština je da treba težiti značajnom povećanju potrošnje takozvanih složenih
ugljenih hidrata (skrob), i smanjenju ili potpunom izbacivanju potrošnje
prostih, rafinisanih ugljenih hidrata (šećer). Svi se oni razlažu u sistemu za
varenje, a kao krajnji proizvod varenja svih tih ugljenih hidrata nastaje
glukoza.
Osnovni izvori složenih ugljenih hidrata su pšenica, ječam, ovas, raž, kukuruz,
pirinač, proso, sočivo, soja, pasulj, krompir, grašak, kikiriki… Upotreba ovih
namirnica ima blagotvorno dejstvo na zdravlje. Složeni ugljeni hidrati iz
biljne hrane osiguravaju izvore energije koji čisto sagorijevaju i povećavaju
izdržljivost organizma.
Za razliku od prostih, složeni ugljeni hidrati se sporo pretvaraju u glikozu i
postepeno prelaze u krv, što je značajno za kontrolu šećera u krvi.
Prosti ugljeni hidrati uglavnom asociraju na bijeli šećer, odnosno proizvode u
kojima ga ima, kao što su slatkiši. Takvi ugljeni hidrati ulaze u krvotok već
nekoliko minuta nakon unosa, izazivaju nagli porast šećera u krvi koji je
popraćen osjećajem povećanja energije, ali to ima više štete nego koristi, i
predstavlja udar za pankreas. Sa druge strane, postoje prosti ugljeni hidrati
koji se nalaze u voću bogatom vlaknima, i oni se preporučuju jer pozitivno
uticu na zdravlje.
Kao što je slučaj sa proteinima, vitaminima i mineralima, biljna ishrana je
idealan izvor i masti i ugljenih hidrata neophodnih za čovjekov život. Ishrana
životinjskog porijekla, osim što je siromašna ovim i drugim sastojcima
potrebnim za funkcionisanje organizma, sadrži i otrove, višak masnoća i
proteina koji uzrokuju pogoršanje zdravlja.
Vlakna mogu spriječiti bolesti
Vlakna, takođe, spadaju u najvažnije sastojke u ishrani neophodnoj za
funkcionisanje organizma i održavanje zdravlja.
Vlakna su dio biljaka koji se ne vari, odnosno ne prelaze u krv. Ona služe kao
čistači u crijevima, upijaju otrove i odstranjuju štetne supstance koje dovode
do povećanja holesterola, smanjuju krvni pritisak, umanjuju rizik od srčanih
bolesti... Jednostavno, vlakna umnogome sprečavaju bolesti.
Vlakna olakšavaju izbacivanje stolice jer stimulišu pokretanja u crijevima, i u
tom dijelu igraju ključnu ulogu. Ljudi koji ne jedu hranu bogatu vlaknima, na
ovaj ili onaj način imaju problema sa crijevima. Ili je to zatvor, možda
rijetka stolica, tvrda i suva stolica, ili taloženje otrova u crijevima… Takvo
stanje dovodi do hemoroida, problema sa crijevima pa i do raka. Mnoge druge
tegobe i bolesti upravo počinju zbog problema sa crijevima, u kojima se
razvijaju toksini.
Postoje razne vrste vlakana, ali sva ona imaju pozitivan uticaj na zdravlje.
Glavni izvori vlakana su povrće, voće i žitarice. U mesu, mlijeku, jajima, siru
ili bilo kom drugom životinjskom proizvodu praktično nema vlakana.
Vlakna djeluju i kao sigurnosni mehanizam protiv prejedanja, jer pomažu da se
osjeti sitost prije nego što se unese previše kalorija, što je izuzetno važno
za sve one koji ne žele da imaju višak kilograma.
Zdravko VUČINIĆ