Minerala ne smije da fali
SASTOJCI U
ISHRANI BEZ KOJIH ČOVJEK NE MOŽE NORMALNO DA FUNKCIONIŠE I ODRŽAVA
ZDRAVLJE (2)
Minerali
nijesu ništa manje važni za funkcionisanje ljudskog organizma, od proteina i
vitamina kojima smo se bavili prošle sedmice.
Biljna ishrana, u koju spadaju voće, povrće, žitarice, orašasti plodovi i
sjemenje, sadrži u uravnoteženoj i prirodnoj formi sve hranljive sastojke i
elemente neophodne za funkcionisanje organizma, njegov razvoj i održavanje
zdravlja, uključujući i minerale.
Nezdrav način ishrane, konzumiranje alkohola i kafe, pušenje... dovode do
manjka minerala (i vitamina) u organizmu, i tada nastaju problemi, a to može
biti i neraspoloženje, kao najblaža, posljedica, zatim razne vrste tegoba i na
kraju bolest.
Organizam ne može normalno da funkcioniše i bude zdrav ako nije opskrbljen u
dovoljnoj mjeri mineralima, proteinima, vitaminima, enzimima, ugljenim
hidratima, vlaknima, šećerom, mastima... Nedostatak ovih osnovnih sastojaka u
tijelu, od kojih se i tijelo sastoji, ali i raznih drugih suspstanci i
hemijskih elemenata, jedan je od glavnih uzroka bolesti, uz trovanje. Zato se
smatra da je najefikasniji prirodan način liječenja bolesti - detoksifikacija
organizma (čišćenje od otrova), i uzimanje hranljivih sastojaka.
U tom slučaju, organizam ukupno počinje da se oporavlja, svi organi pojedinačno
bolje rade, krv se izgrađuje i krvotok se unapređuje, i onda imuni sistem
postaje otporan na bolesti i, kada treba, pobjeđuje ih.
Oba procesa, detoksifikacija i nahranjivanje, na najbolji način se obavljaju
konzumiranjem sirove biljne ishrane i cijeđenih sokova. Recepti i „terapije“
biće dostupni i čitaocima „Vijesti“ u narednom periodu.
Naučno je dokazano da svi oni koji upražnjavaju raznovrsnu biljnu hranu i
prirodne cijeđene sokove od voća i povrća preventivno djeluju na svoje
zdravlje, tako da nikad ne dođu u situaciju da budu bolesni, ili da imaju bilo
kakve zdravstvene probleme.
Zdravlje se značajno unapređuje ako se uz sve to konzumira dosta vode i
upražnjava neka od fizičkih aktivnosti. Jedan od najvećih efekata ovakvog
načina života je i značajno usporavanje procesa starenja i vitalnost.
Kada su u pitanju minerali, oni predstavljaju oko pet odsto težine tijela i
neprekidno se obnavljaju u organizmu. Minerali se dijelom izbacuju putem
mokraće, stolice, znoja i ostalih izlučivanja, i zato ih treba obavezno unositi
putem ishrane.
Najveći izvor minerala su, naravno, biljke, dok je mesni i režim ishrane koji
obuhvata rafinisane proizvode, siromašan mineralima.
Kalcijum je najobilniji mineral u ljudskom organizmu, koji utiče na izgradnju i
čvrstinu kostiju i zuba. Poznato je da biljojedi među životinjama imaju najjače
kosti.
Pored djelovanja na skelet, kalcijum ima i druge važne funkcije: učestvuje u
prenošenju nervnih impulsa, posebno iz srca, obezbjeđujući srčani ritam,
neophodan je za normalnu koagulaciju krvi. Kalcijum reguliše ravnotežu između
kiselina i baza u krvi, sprečavajući preveliku kiselost krvi, i to je povezano
sa osteoporozom na sljedeći način: Proteini su neophodni za vezivanje kalcijuma
u kostima, ali je njihovo preveliko unošenje štetno. Što više trošimo proteina,
naročito zivotinjskog porijekla, to je veća kiselost krvi pod uticajem mliječne
i mokraćne kiseline koje se stvaraju za vrijeme metabolizacije, to jest sagorijevanja
proteina. Tako je organizam primoran da koristi dio svoje rezerve u kalcijumu
da bi umanjio kiselost, i onda se javljaju problemi kao što su osteoporoza.
Nedostatak kalcijuma se najpre ispoljava u vidu brojnih grčenja mišića, a može
dovesti, osim do osteoporoze, i do poremećaja u radu srca, u koagulaciji krvi,
nervne razdražljivosti, gubitka čvrstine kostiju, artritisa, bolova u
zglobovima, ispadanja zuba.
Kada je u pitanju zdrava ishrana, kalcijuma najviše ima u susamu, soji, bademu,
orasima, lješniku, spanaću, kikirikiju... Ima ga i u raznom povrću, poput
cvekle. Inače, ishrana bogata mastima sprečava kvalitetnu apsorpciju kalcijuma,
zato se preporučuje biljna hrana.
Fosfor je vrlo važan mineral, a u organizmu se najviše nalazi u kostima i
zubima, udružen sa kalcijumom. Fosfor je neophodan za rast, obnovu tkiva,
stvaranje energije u tijelu, prenos poruka kroz nerve, za održavanje zdravih
nerava...
Problem može biti u prevelikom unošenju fosfora u odnosu na kalcijum. To se
dešava u slučaju režima mesne ishrane, jer meso sadrži mnogo fosfora, a malo
kalcijuma. Ta pretjerana količina fosfora u mesnom režimu ishrane sprečava
iskorišćenje kalcijuma, čime se objašnjava veoma česta pojava osteoporoze kod
žena koje puno jedu meso.
Fosfora u dovoljnim količinama ima u bademu, pasulju, grašku, ječmu, ovsu,
kikirikiju...
Gvožđe je jedan od najvažnijih minerala, i ono se uglavnom nalazi u krvi,
učestvuje u stvaranju hemoglobina koji daje krvi crvenu boju, omogućava prenos
kiseonika iz pluća u sve ćelije u tijelu, a iz njih odnosi ugljen-dioksid
natrag u pluća...
Biljne namirnice bogatije su gvožđem od životinjskih. Najviše ga ima u soji,
susamu, pasulju, pistaćima, sočivu, suncokretu, pšenici, cvekli, bademu,
spanaću, praziluku, grašku, orasima, kupusu, šargarepi, suvim šljivama, u
raznom povrću i voću. Dokazano je i da apsorpciju gvožđa povećava vitamin C,
koji je karakterističan za biljnu hranu.
Nedostatak gvožđa uzrokuje anemiju i mnoge druge probleme i tegobe, kao što su
umor, malaksalost, otežano disanje, lupanje srca, glavobolja... Inače, anemija
je česta pojava kod ljudi koji se hrane pretežno namirnicama životinjskog
porijekla.
Organizmu je potreban i jod da bi sintetizovao hormone koje proizvodi štitna
žlijezda. Ovi hormoni obavljaju nekoliko važnih metaboličkih funkcija:
ubrzavaju sagorijevanje hranljivih sastojaka koji nam obezbjeđuju energiju
(ugljeni hidrati, masti i proteini), regulišu metabolizam, brzinu rasta... Oni
su neophodni i za normalni razvoj nervnog sistema kod djece. Nedostatak tih
hormona (zbog nedostatka joda), može dovesti do mentalne retardiranosti. Kada
odrasloj osobi nedostaje jod, štitna žlijezda se uvećava, pokušavajući da
nadoknadi taj nedostatak i proizvede dovoljno hormona. Voće i povrće
obezbjeđuju dovoljnu količinu joda, ako je zemljište na kome su gajeni bogato
jodom. Postoje zemljišta siromašna jodom, uglavnom ona udaljena od morske
obale. Osim biljne hrane, dobro je koristiti morsku so, ili so obogaćenu jodom.
Magnezijum kao mineral je dio strukture kostiju, zajedno sa kalcijumom i
fosforom, ali u manjoj količini. Magnezijum je osnovni sastojak biljnog
pigmenta (hlorofila), baš kao što je to i gvožđe kad je riječ o hemoglobinu u
krvi.
Magnezijum u mnogim fiziološkim funkcijama ima odlučujuću ulogu, djeluje kao
katalizator u mnogobrojnim hemijskim reakcijama organizma prilikom
sagorijevanja hranljivih sastojaka i u proizvodnji energije. Ima posebno važnu
funkciju u nervnom sistemu regulišući prenošenje impulsa duž perifernog nervnog
sistema, opušta nerve, aktivira enzime, razvija nove ćelije, reguliše zatvor,
djeluje kao prirodno umirujuće sredstvo, može da spriječi srčana oboljenja,
smanji taloženje holesterola u arterijama, a učestvuje i u održavanju
kiselo-bazne ravnoteže.
Nedostatak magnezijuma prate različiti simptomi: opšti umor i osjećaj
malaksalosti, grčenje mišića, drhtanje očnih kapaka ili drugih mišića, bolovi u
želucu, upala debelog crijeva, bolovi u materici za vrijeme mjesečnog ciklusa,
osjećaj pritiska u grudima i lupanje srca. Magnezijuma, kada je u pitanju
zdrava ishrana, najviše ima u suncokretu, bademu, soji, orasima, bobu,
integralnom brašnu, spanaću, ječmu, bananama, cvekli, papaji, pomorandži,
grejpfrutu, krompiru, smokvi, u drugom voću i povrću.
Kalijum se nalazi u ćelijama, i zajedno sa natrijumom, održava normalan protok
tečnosti iz međućelijskog prostora u ćelije, i obrnuto, i prenos hranljivih
sastojaka, neophodan je za normalan rad srčanog mišića, funkcionisanje crijeva,
prenos poruka kroz nerve... Zajedno sa fosforom, kalijum prenosi kiseonik do
mozga, reguliše kiselo-baznu ravnotežu u organizmu... Kalijuma najviše ima u
žitaricama, pasulju, maslačku, peršunu, bademu, kupusu, kupinama, raznom voću i
povrću.
Teško je nabrojati svaku ulogu minerala za ljudski organizam, jer bi za to bile
potrebne stranice i stranice u novinama. I sljedeći minerali su ključni za
funkcionisanje organizma, a bez kojih nema dobrog zdravlja: sumpor, cink,
natrijum, hlor, fluor, kobalt, selen, bakar, hrom, mangan... Ovi minerali su,
takođe, najviše prisutni u biljnoj hrani, od koje treba izdvojiti sve vrste
žitarica, cveklu, šargarepu, zeleno povrće, sve vrste voća, susam, lan,
bundevu, suncokret...
Bez cinka nema muškosti
Cink, kao
jedan od važnijih minerala, neophodan je za normalan razvoj polnih organa, rad
prostate, za sprečavanje neplodnosti, pomaže bržem zarastanju rana i opekotina,
neophodan je za zdravlje i lijepu kožu, organima za disanje, centralnom nervnom
sistemu, za razvoj fetusa, podstiče dejstvo raznih hormona... Nedostatak cinka
može uticati na emotivne probleme, probleme sa ponašanjem, pojavljivanje
peruti, opadanja kose...
Cinka ima u skoro svim žitaricama, u bundevinom i suncokretovom sjemenu, lanu,
susamu, orasima, grašku, boraniji, pasulju, luku... U suštini, konzumiranje
raznovrsne biljne hrane obezbjeđuje dovoljne količine cinka za organizam.
Sumpor za ljepotu
Sumpor se često naziva mineral ljepote, jer doprinosi, između ostalog,
zdravlju kože, kose i noktiju, i njegov nedostatak izaziva probleme upravo u
tom dijelu. Sumpor pomaže i tijelu da se riješi otrova, ima ga u svim ćelijama,
sastavni je dio aminokiselina...
Simptomi nedostatka sumpora su i bolovi u mišićima, nervni poremećaji, problemi
sa cirkulacijom, artritis, stres, infekcije, zatvor, bore. Sumpora najviše ima
u soji, sočivu, orasima, bademu, žitaricama, brokoliju, kupusu, karfiolu,
kelju, luku, kestenu...
Zdravko VUČINIĆ