SASTOJCI U ISHRANI BEZ KOJIH ČOVJEK NE MOŽE NORMALNO DA FUNKCIONIŠE
I ODRŽAVA ZDRAVLJE (1)
Organizam ne može da radi bez proteina i vitamina
Kada govorimo o ishrani, često
upotrebljavamo riječi proteini, vitamini, minerali, enzimi, masti, vlakna,
ugljeni hidrati, aminokiseline... To su hemijski elementi i sastojci koji su
sadržani u ishrani, a bez čije optimalne količine u ljudskom organizmu dolazi
do zdravstvenih tegoba i na kraju bolesti. Bez njih organizam ne može da
funkcioniše normalno.
Nedostatak ključnih sastojaka u
organizmu jedan je od glavnih uzroka bolesti, uz trovanje organizma.Oba ova
faktora povezana su sa ishranom. Najzdravija i najkorisnija ishrana za čovjeka
je biljna ishrana – voće, povrće, žitarice, orašasti plodovi i sjemenje. U ovoj
raznovrsnoj ishrani, koja se naziva i „živa ishrana“, sadržani su u
uravnoteženoj i prirodnoj formi svi hranljivi sastojci i elementi neophodni za
funkcionisanje organizma i održavanje zdravlja. Istovremeno ova ishrana sadrži
antioksidanse i ostale antiotrove neophodne za pročišćavanje organizma.
Ovaj put bavićemo se proteinima
i vitaminima, a kao izvor koristićemo istraživanja američkih nutricionista (za
više informacijaja posjetiti sajt www.prirodnamedicina.org).
Proteini su osnov strukture
organizma. Oni su najvažniji sastavni element mišića, krvi, kostiju, kože i
svih unutrašnjih organa. Proteini čine od 17 do 20 odsto težine tijela.
Proteini su izgrađeni od aminokiselina. Aminokiseline su formirane od atoma ugljenika, kiseonika,
vodonika i azota. Inače, aminokiseline svih proteina potiču iz biljaka, jer
jedino one mogu da koriste azot iz atmosfere ili zemlje da bi proizvele
proteine. Životinje se, dakle, hrane biljkama i drugim životinjama koje se
hrane biljkama, i to je jedini način na koji životinje dobijaju aminokiseline
neophodne za stvaranje sopstvenih proteina. Sve ovo je još jedan argument u
prilog biljnoj ishrani.
Osim što predstavljaju
strukturu tijela, proteini imaju višestruku ulogu, od obezbjeđivanja rasta i
obnove ćelija, preko raznih važnih uloga u metabolizmu, do stvaranja energije.
Kada je u pitanju biljna
ishrana, proteina najviše ima u soji(na 100 grama soje oko 35-38 grama
proteina), suncokretu (25-27g), sočivu (oko 25g), lebleblju(oko 23g), bademu i
kikirikiju(18-23g), ječmu, pšenici, kukuruzu, pasulju, sočivu (15-23g)...
Proteina ima u nešto manjim količinama i u drugim žitaricama(ovas, proso,
ječam, pirinač..), integralnom hlebu, povrću (grašak, krompir, lucerka,
avokado, praziluk, brokoli, luk, celer, paradajz, masline...), orašastim plodovima,
sjemenju, voću, posebno u suvim smokvama, suvom grožđu i suvim šljivama. Dnevno
se odrasloj osobi preporučuje - jedan gram proteina na jedan kilogram težine.
Što se tiče ishrane
životinjskog porijekla, proteina najviše ima u tunjevini(na 100 grama oko 21
gram proteina). U ostalom ribljem i pilećem mesu, kao i u jagnjetini i
teletini, na 100 grama, proteina ima od 15 do 20 grama. Proteina u nešto manjim
količinama ima u jaju, siru, mlijeku, jogurtu. Osim toga, za razliku od biljne
hrane, životinjska sadrži masnoće, holesterol, višak hormona...
Pored proteina, važan element u
ishrani neophodan za dobro zdravlje i funkcionisanje organizma su vitamini. Vitamini
moraju redovno da se unose u organizam, prirodni su katalizatori koji pospješuju
vitalne procese, rad i metabolizam ćelija, tkiva i svih organa... Nedostatak
vitamina dovodi do zdravstvenih problema i bolesti. Ishrana zasnovana na voću, povrću, žitaricama, orašastim
plodovima i sjemenju obezbjeđuje sve neophodne vitamine. Vitamina ima i u
ishrani životinjskog porijekla, ali je ova ishrana bogata i štetnim sastojcima.
Bavićemo se pojedinim
najvažnijim vitaminima, i krenimo abecednim redom. Neke od funkcija vitamina A
su sljedeće: stvaranje pigmenata vida u retini. stvaranje i održavanje ćelija
koje prekrivaju kožu, oči, usta, unutrašnje organe, za održavanje zuba,
kostiju, hrskavice, povećavanje otpornosti organizma na infekcije, sprečavanje
stvaranja kancerogenih ćelija. Usljed nedostatka vitamina A, koža na licu, a
posebno vežnjaca koja prekriva oko, suši se i postaje krta, dovodi do gubitka
apetita, do pojave peruti, opadanja kose... Nedostatak vitamina A može dovesti
do potpunog sljepila, što se i događa sa mnogobrojnom djecom iz zemalja trećeg
svijeta. Pretjerana upotreba vitamina A toksična je za ljude. Kada je u pitanju
biljna ishrana, najviše vitamina A ima u lucerki, šargarepi, spanaću, repi,
mangou, peršunu, kajsiji, dinji, blitvi, papaji, paradajzu, papriki...
Funkcije vitamina B1 su
sljedeće: utiče na sagorijevanje ugljenih hidrata, olakšavajući hemijske
reakcije pomoću kojih se krajnji proizvod, glikoza, pretvara u energiju.
Vitamin B1 je osnovni faktor u funkcijama nervnog sistema. Njegov nedostatak
izaziva razdrzaljivost, nervnu neuravnoteženost, emotivnu nesigurnost, umor,
depresiju. Neohodan je, dakle, za normalan rad nervnih ćelija, pospješuje
rast, plodnost, laktaciju i probavu...
Vitamina B1 u dovoljnim
količinama za organizam ima ga u pšenici i njenim klicama, bademu, soji,
sočivu, lebleblju, grašku, pomorandži, smokvi, banani...
Vitamin B2 potpomaže rast
služeći kao katalizator u hemijskim reakcijama
neophodnim za iskorišćavanje
ugljenih hidrata i proteina. Njegov nedostatak dovodi do
usporavanja rasta, propadanja
kože i slabljenja vida. Učestvuje u izgradnji ćelija sluzokože, kože
i crvenih krvnih zrnaca.
Njegov nedostatak utiče na malokrvnost, crijevne
poremećaje, mišićnu slabost, zastoj u rastu, povećanu osjetljivost na
svjetlost, zamagljen vid... U neophodnim količinama ga ima u orasima, pšeničnoj
klici, bademima, avokadu, breskvama...
Vitamin B6 reguliše metabolizam
proteina, posebno u nervnim tkivima, jetri i koži.
Učestvuje u stvaranju crvenih
krvnih zrnaca. Njegov nedostatak povlači za sobom umor, nervozu, malokrvnost i
kožna oboljenja. Značajan je za metabolizam nezasićenih masnih kiselina i pojedinih aminokiselina.
Nedostatak ovog vitamina, između ostalog, uzrokuje i kožna oboljenja i nervne
poremećaje. Ima ga u pšeničnim klicama, orasima, integralnom pirinču, soji, avokadu, bananama, paprici...
U kompleksu B vitamina ima i
još nekoliko njih, a vjerovatno najvažniji je vitamin B12. Nastaje od
mikroorganizama kao što su bakterije i gljivice koje dospijevaju u organizam
životinja i čovjeka. Biljke ga imaju u malim količinama.
Uz folnu kiselinu, vitamin B12
je neophodan za stvaranje krvnih ćelija (crvenih krvnih zrnaca), kao i za dobro
funkcionisanje nervnog sistema. Nedostatak vitamina B12 dovodi do ozbiljne
malokrvnosti i degenerisanja nervnih vlakana kičmene mozdine. Najveću količinu
vitamina B12 imaju namirnice životinjskog porekla. To jeste činjenica, ali ne i
ozbiljan argument protiv biljne ishrane. Brojna istraživanja obavljena nad
striktnim konzumentima biljne raznovrsne ishrane, pokazala su da se kod njih
rijetko zapaža nedostatak vitamina B12.
Autor ovog teksta je godinama
vegetarijanac i nema nedostatak vitamina B12. Neka istraživanja pokazuju da
vitamina B12 ima u određenim količinama u bananama, cvekli, pšenici..., ali vegetarijanci
ipak ističu da postoje dva glavna izvora ovog vitamina, a to nije ishrana. Bakterije
debelog crijeva sintetizuju vitamin B12 u velikim količinama, a i bakterije
koje se nalaze u našim ustima u stanju su da proizvedu dovoljno vitamina B12 da
zadovolje potrebe organizma.
„C“ jača imuni sistem i
neutrališe otrove
Vitamin
C je jedan od najvažnijih za ljudski organizam, i on je vitamin onih koji se
hrane biljkama. Vitamin C se nalazi u vrlo maloj količini u mesu, ribi i
jajima, ili ga uopšte nema. Vitamin C je veoma osjetljiv na toplotu i
svjetlost, zbog čega kuvane ili pržene namirnice gube veći deo vitamina.
Vitamin C aktivira funkcije svih ćelija. To je moćni antioksidant koji koči
biohemijske procese starenja ćelija (i ćelije raka). On jača imuni sistem,
neutrališe otrove iz krvi, potpomaže zarastanje rana i utiče na mnoštvo drugih
vrlo bitnih fizioloških funkcija kao što je pospješivanje apsorpcije gvožđa u
crijevima i slično. Nedostatak vitamina C dovodi do bolesti zvane skorbut, koja
se ogleda u opštem slabljenju organizma, slaboj otpornosti prema infekcijama,
krvarenju desni i kože, pospješuje nastajanje osteoporoze...
Vitamina C najviše ima i šipku, kiviju, lucerki, paprici, kupusu,
pomorandži, jagoi, limunu, mangou, spanaću, rotkvicama, paradajzu, grašku,
ananansu, trešnji...
Vitamin E podmlađuje
Vitamin E ima vrlo važnu ulogu
u organizmu. Najvažniji je za podmlađivanje, jer štiti ćelije od starenja
svojim antioksidantnim dejstvom. Štiti i od raka, učestvuje u stvaranju
spermatozoida i jajnih ćelija, poboljšava sposobnost spermatozoida da oplode
jajnu ćeliju, olakšava funkcionisanje nervnog sistema i hipofize, žlijezde koja
regulise stvaranje hormona u organizmu...
Vitamina E u dovoljnim
količinama ima u bademu, soji, orasima, suncokreti, pšeničnim klicama,
maslinama, malinama, paprici, avokadu, spanaću...
Vitamin K sprečava krvarenje, a
najviše ga ima u listovima repe, kelju, kupusu, zelenoj salati, spanaću,
grašku...
Vitamin D se javlja u dva
različita hemijska oblika: Vitamin D3 koji se prirodno proizvodi u tijelu
čoveka i kod životinja, naročito riba. Pod uticajem sunca, sintetizuje se ispod
kože, zbog čega se i preporučuje sunčanje; Vitamin D2 koji se vještacki dobija
u laboratoriji. Veći dio vitamina D u krvotoku sintetizovan je putem kože. Ako
smo barem malo izloženi suncu, unošenje ovog vitamina hranom i nije neophodno.
Vitamin D, između ostalog, olakšava apsorpciju kalcijuma u crijevima.
Nedostatak vitamina D u organizmu dovodi do rahitisa, odnosno omekšavanja i
deformacije kostiju, koje više ne mogu da izdrže težinu tijela.
Zdravko VUČINIĆ