Živa hrana liječi
ŠTA JE TO ZDRAVA ISHRANA I ZAŠTO JE ONA VAŽNA ZA ČOVJEKA
Najvažniji zakon zdravlja sa aspekta prirodne medicine je zdrava ishrana.
Od ishrane u najvećoj mjeri zavisi koliko će čovjek biti zdrav.
Ishrana, osim što je važna u preventivne svrhe, podjednako važnu ulogu igra i u
izlječenju bolesti. Stručnjaci iz prirodne medicine tvrde da je čak oko 90
odsto bolesti, usko povezano sa ishranom. Korišćenje hrane je biološka
funkcija, jer čovjek bez hrane ne bi mogao da živi. Ishrana je, prije svega,
potrebna za rast i izgradnju tijela, odnosno organizma, za njihovo održavanje i
funkcionisanje, kao i za nadoknadu energije koja se potroši.
Postoji više načina ishrane. Najrasprostranjeniji je kombinacija mesne i biljne
ishrane, uz korišćenje i mliječnih proizvoda gdje je jedno, drugo i treće manje
ili više zastupljeno.
Na primjer, ima onih koji svakodnevno konzumiraju meso, najmanje u jednom
obroku. To može da bude crveno meso, riba, piletina... Sa druge strane, ima
onih koji jedu meso jednom ili dva puta sedmično. Ima onih koji skoro
svakodnevno, uz sve ostalo, piju mlijeko, jedu sir...
Takav način ishrane, iako najrasprostranjeniji, u prirodnoj medicini se smatra
nezdravim, zato što je ova hrana najviše bogata raznim toksinima, mastima,
holesterolom, rafinisanim sastojcima, viškom proteina životinjskog porijekla...
Upravo zbog toga, najvećim dijelom su prouzrokovane savremene bolesti kao što
su kancer, dijabetes, srčane bolesti, gojaznost, visoki krvni pritisak,
artritis, osteoporoza... Bolestima, pored ishrane, značajno doprinose stres,
cigarete, alkohol, kafa, neaktivnost, nedovoljan unos vode u organizam.
Sa druge strane, vegetarijanski način ishrane je mnogo manje zastupljen, ali ga
prirodna medicina smatra mnogo zdravijim. U okviru vegetarijanstva, takođe,
postoje kombinovani načini ishrane. Na primjer, „laktovegetarijanci“ pored
biljne hrane konzumiraju mlijeko i mliječne proizvode. „Ovovegetarijanci“ pored
hrane biljnog porijekla jedu jaja. Zatim, „ovolaktovegetarijanci“ koji pored
biljne hrane jedu jaja, mlijeko i mliječne proizvode. „Peskovegetarijanci“ uz
biljnu hranu jedu i ribu. Ima onih koji uz biljnu hranu jedu piletinu i ribu, i
oni su „poluvegetarijanci“.
Vegetarijanci u pravom smislu te riječi su, ipak, oni koji su strogi biljojedi,
i njih uglavnom nazivaju „vegani“. Njihova ishrana se zasniva isključivo na
biljnim namirnicama, a to su sve svrste voća, povrća, žitarica, orašastih
plodova, sjemenja, mahunarki. I u okviru „vegana“ postoji podjela - oni koji
jedu kombinaciju sirove(presne), kuvane, pržene i pečene biljne hrane, i oni
koji jedu isključivo sirovu biljnu hranu.
Konzumiranje raznovrsne sirove biljne hrane u prirodnoj medicini se smatra
ubjedljivo najzdravijim načinom ishrane, zato što se na taj način u organizam
unose svi potrebni sastojci u prirodnoj, uravnoteženoj i neoštećenoj formi –
minerali, proteini, vitamini, enzimi, vlakna, prirodni šećeri, razne potrebne
kiseline i mnogi drugi sastojci... Ovakva hrana se naziva i „živa hrana“, jer
nije termički obrađena, niti je rafinisana, nema konzervansa, aditiva...
Unošenje sastojaka u organizam kroz „živu hranu“, ima izuzetna dejstva na
zdravlje, bilo preventivno ili ako je u pitanju liječenje. Na taj način
organizam se, prije svega, čisti (detoksifikuje), i dobija prijeko potrebne
sastojke za ukupno jačanje imunog sistema, izgradnju krvi, funkcionisanje i
unapređivanje rada organa, nahranjivanje ćelija... Brojna su iskustva
izlječenja i najtežih bolesti samo konzumiranjem sirove „žive“ hrane.
Naravno, danas je u svijetu najmanje onih koji jedu isključivo sirovu biljnu
hranu, bez obzira na to što je ona najzdravija. Razlog su – nerazvijena
čovjekova svijest o tome, i navike. Hrana treba da zadovolji najmanje dva
uslova – da je zdrava i ukusna. To podrazumijeva da ako se jede sirova hrana,
mora da bude i ukusna. Upravo su mnogi ljudi skeptični prema sirovoj hrani,
zato što smatraju da nije ukusna, ili je manje ukusna od ostale hrane. Zato je
jedan od uslova da bi se konzumirala sirova hrana, naučiti pripremiti je da
bude ukusna.
S obzirom na to da je u uslovima savremenog načina života teško donijeti odluku
i opredijeliti se za ovakav vid ishrane, koji definitivno daje najbolje
rezultate, onda makar treba uraditi najviše što se može.
Onima koji su vegetarijanci, ili blizu toga da to postanu, ili su nešto između,
najbolji je savjet da nastave tim putem i da se unapređuju, jer vjerovatno već
imaju koliko-toliko iskustva sa dosadašnjim načinom ishrane da znaju koliko je
to korisno.
Svima onima koji sebe smatraju gurmanima, a kojima meso i mliječni proizvodi
predstavljaju najveća zadovoljstva, a biljna hrana im je „prateća“ ili rijetka,
preporučuje se da makar počnu više konzumirati biljnu hranu nego do sada, i što
više u sirovoj formi.
Na primjer, dobro je da jedan obrok na dan bude salata od svježeg voća ili
povrća. Najbolje da to budu doručak ili večera. Bez obzira na to šta će
sadržati ostali dnevni obroci, ako je jedan obrok na sirovoj hrani, značajno će
uticati na naše zdravlje. Na taj način, unijećemo prijeko potrebne sastojke, a
posebno vlakna kojih nema u ishrani životinjskog porijekla.
Voće i povrće, koje ne treba jesti zajedno, može se kombinovati sa integralnim
hljebom, žitaricama, orašastim plodovima ili sjemenjem, a mogu da se jedu i
samostalno. Konzumiranjem voća ili povrća u sirovoj formi, organizam se i na
neki način odmara, jer je kroz ostale obroke izložen naporima potrebnim za
varanje mesa i ostale ishrane životinjskog porijekla. Voće i povrće najbolje je
jesti kao obrok, na prazan stomak, a ne kao dodatak nekoj drugoj hrani.
Poželjno je i da mesni obroci, ako ih već toliko volimo, uvijek budu
kombinovani sa biljnom ishranom – zelena salata, miješana salata, variva... Sve
to utiče da negativni efekti, koji su izazvani nezdravom ishranom, budu koliko
je moguće amortizovani.
Bilo bi dobro i kada bi rafinisana ulja za jela zamijenili nerafinisanim, kao
što su hladno cijeđeno maslinovo ulje, laneno, bundevino, susamovo... Isto
tako, mnogo je bolja morska nerafinisana so, od kuhinjske rafinisane.
Za sve one koji vole hranu bogatu masnoćama mogu biti od koristi i sljedeći
savjeti: konzumiranje što više vode, fizička aktivnost kad god je to moguće,
kao i konzumiranje prirodnih sokova od voća i povrća. Time dodatno unapređujemo
zdravlje, unos hranljivih sastojaka i izbacivanje otrova, a istovremeno
suzbijamo štetne efekte svakodnevnog načina života.
Sve je više istraživanja koja ukazuju da je prirodna zdrava ishrana najvažnije
oružje u borbi protiv bolesti, ali i manjih zdravstvenih tegoba. U narednom
periodu, u „Vijestima“ će detaljnije biti obrađivane teme o zdravoj ishrani, o
pojedinačno svim vrstama ishrane, kao i davanje jednostavnih recepata.
Nema dileme šta je najbolje
Ukoliko neko ima dilemu da li je i zašto biljna ishrana u prednosti u odnosu na
ishranu životinjskog porijekla, za početak je dovoljno da se informiše o
osnovama fiziologije i anatomije čovjeka. Zubi čovjeka su stvoreni za
mljevenje, nijesu oštri kao kod tigrova, lavova i drugih mesojeda, čiji su zubi
idealni za kidanje. Zubi čovjeka su slični kravljim ili drugih biljojeda.
Mesojedi mogu da pomjeraju usta samo gore-dolje, zato što na taj način lakše
kidaju i jedu meso, a čovjek pomjera vilicu gore-dolje, lijevo-desno,
desno-lijevo, naprijed-nazad, što je karakteristika biljojeda. Čovjek ima i
crijeva koja su duga i izuvijana, čak i do šest puta duža od tijela. To su
crijeva najsličnija konjskim, kravljim, crijevima jelena i drugih biljojeda. Za
razliku od njih, crijeva mesojeda su kratka i prava, tako da meso može vrlo
brzo da izađe iz crijeva, jer u protivnom truli u crijevima.
Takođe, čovjek nema adekvatne enzime za varenje mesa. Želudačna kiselina kod
ljudi, ali i kod drugih biljojeda, makar je desetak puta slabija nego kod
mesojeda, koji imaju jaku hlorovodičnu kiselinu za varenje. Takođe, biljojedi
se znoje preko kože, i to je karakteristika čovjeka, a mesojedi preko jezika.
Čovjek i životinje biljojedi nemaju kandže, za razliku od mesojeda. Ljudska
šaka kao da je stvorena da bere plodove.
Zdravko VUČINIĆ