Liječi, pročišćava, daje energiju, podmlađuje...
JEDAN OD NAJVAŽNIJIH ZAKONA ZDRAVLJA JE KONZUMIRANJE NAJMANJE
DVA LITRA VODE DNEVNO
Jedan od
najvažnijih zakona zdravlja je konzumiranje što više vode. Preporučuje se da to
bude najmanje dva litra dnevno, dok bi ljeti ta količina trebalo da bude i
duplirana.
Ljudski organizam sadrži od 70 do 75 odsto vode, a mozak do 85 odsto.
To nam dovoljno govori da je voda više nego neophodna, ne samo za održavanje u
životu nego i za dobro zdravlje. Voda je inače najzdravije piće na svijetu, po
svim njenim karakteristima i važnosti za organizam, ona liječi, pročišćava,
podmlađuje, daje energiju...
Voda je za tijelo isto što i ulje za motor. Distribucijom vode tijelo se brine
da mozak i drugi vitalni organi imaju dovoljno vode koja reguliše sve funkcije
tijela. Bez vode se, inače, može živjeti samo nekoliko dana.
Čak i ako dobijaju dovoljno svega drugog što ih održava u životu, većina ljudi
ne pije dovoljno vode za optimalno funkcionisanje organizma. Dehidracija je jedan
od ključnih razloga za pojavu bolesti, jer tijelo, kao mašina, nije u
mogućnosti da funkcioniše na odgovarajući način.
Ljudi, umjesto da piju najmanje dva litra vode dnevno, piju uglavnom onoliko
vode koliko je potrebno za preživljavanje. Posljedica toga je nepotrebno
izlaganje stresu mozga, a onda organa koji se bave prečišćavanjem organizma.
Kada čovjeku nedostaje vode, tijelo je dehidrirano i mora da se bori sa „sušom“
i onda, kako kažu naučnici, proizvodi histamin. Histamin zatim proizvodi
supstance kao što su, između ostalog, prostaglandini koji proizvode bol, i ako
neko ima hronične bolove, kao što su bolovi u krstima ili bol poput čira, bol
reumatoidnog artritisa, srčani bol..., to su često i simptomi žeđi. Dakle, ako
čovjek ima neki od ovih nepijatnih simptoma bola može biti zapravo da je samo
žedan, odnosno dehidriran u kontinuitetu.
Kada se u ovom slučaju kaže žedan, to ne podrazumijeva situaciju da čovjek
osjeća žeđ. Često se, zbog nezdravog načina života i stresa, žeđ i ne osjeća, a
gubi se i navika konzumiranja vode.
Savjet je svima da vodu piju i kad ne osjećaju žeđ, i da uvijek imaju na umu da
bi za njihovo zdravlje bilo najbolje unijeti najmanje dva litra vode dnevno.
Tijelo dnevno gubi oko 10 do 12 čaša vode, što je nešto iznad dva litra, preko
kože, disanja, mokraće i stolice. Takođe stres, koji svi danas imamo, proizvodi
dehidraciju. Kada je čovjek pod stresom treba mu mnogo više vode. Hrana
„osigurava“ dvije do četiri čaše vode, što znači da još treba da popijemo oko
osam čaša vode. Najbolje je da to bude deset čaša ili oko dva litra, zbog
pojačanih aktivnosti organizma, stresa, kao i zbog dehidracije kojoj smo
izloženi godinama unazad. Još ako čovjek konzumira kafu, alkohol, gazirana
pića, koji djeluju kao diuretici, odnosno „izbacivači“ vode iz tijela, onda se
mora povećati unos vode. Postoje ljudi koji piju oko tri litra vode dnevno, i
zbog toga se vrlo dobro osjećaju, i to im se čak može vidjeti i na koži.
Koža posljednja dobija vodu, a ako tijelo nema dovoljne količine vode, to će
uticati na kožu više nego na druge organe. Voda pomaže u hidraciji kože čineći
je mlađom, nježnijom, mekšom, otpornijom na bore...
U suštini, treba piti toliko vode da mokraća bude svijetla. Vrlo je važno da se
ne smije piti voda zajedno sa obrokom, niti sat vremena poslije obroka, jer se
razređuju želudačni sokovi koji su neophodni za varenje. Treba vodu piti ujutro
i između obroka. Za sve to je potrebna navika, zato treba piti vodu odmah
ujutro nakon buđenja. Čaša popijene vode je tuširanje organizma. Voda ispira
želudac i druge organe i priprema ih za rad. Uz prvu jutarnju čašu vode može se
iscijediti i limun, koji je idealan za stimulisanje rada bubrega,
pročišćavanje...
Stručnjaci su utvrdili i da ljudi koji imaju naviku da svakodnevno piju dosta
vode imaju brži metabolizam od onih koji vodu piju rijetko. Samim tim, brže
troše kalorije koje su unijeli tokom dana. Dovoljna količina vode poboljšava
koncentraciju.
Neko će pitati koja je voda najbolja? Odgovor je jednostavan – planinska izvorska
voda. Ukoliko nije moguće doći direktno do te vode sa samog izvora, dobre su i
flaširane vode kojih u Crnoj Gori ima dosta. Voda sa slavine, iz gradskih
izvora, najslabijeg je kvaliteta. Jedan od načina zaštite od slabijeg kvaliteta
vode, odakle ona god dolazila, je posjedovanje filtera.
Međutim, najveća istina u svemu ovome je ta da je rizik za čovjekovo zdravlje
znatno i neuporedivo veći time što se ne pije dovoljno količine vode, nego
rizik od nekog zagađenja pijenjem vode. Šta ima više smisla - piti svakog dana
desetak čaša vode koja je organizmu potrebna iz više razloga, a prije svega, da
iz sebe ispere otrove, ili izbjegavati vodu iz, recimo, slavine, zbog straha da
bi mogla sadržavati nešto štetno? Ili šta ima više smisla - jesti voće i povrće
potrebno za dobro zdravlje ili ga izbjegavati s obzirom na to da bi moglo biti
zagađeno? Odgovori su jasni.
Ko pije gazirana pića, alkohol i kafu mora da unosi više vode
Ukoliko čovjek pije bilo koja druga pića umesto vode, onda je to nešto sasvim
drugo za organizam. Ostali napici sadrže kalorije koje treba svariti kao hranu.
Te kalorije, zavisno o kojim se pićima radi, mogu proizvesti masnoće,
podstaknuti kolebanja nivoa šešera u krvi i usporiti varenje. Mnoga pića
povećavaju kiselost u želucu. Neka poznata gazirana pića sadrže fosfornu
kiselinu koja podstiče izlučivanje kalcijuma iz organizma, čime pridonose
nastanku krhkih kostiju, a potom doprinose artritisu. Šećer iz tih napitaka
zahtijeva dodatnu vodu za preradu. Studije pokazuju da kofein i alkohol
dehidriraju tijelo zato što djeluju kao diuretici. Oni iznose vodu. To
doprinosi umoru, suvoj koži, lošem varenju, glavoboljama, raznim drugim
bolovima... Preporuka je da na svako alkoholno piće, šolju kafe, koka kolu i
slično, treba popiti najmanje čašu vode ili, još bolje, smanjiti ili prekinuti
upotrebu tih pića. Ako se u ovakvim slučajevim ne pojača unos vode, ljudsko
tijelo polako ali sigurno dehidrira, i postaje sklono bolestima.
Kada su u pitanju čajevi, nešto je drugačija situacija u odnosu na alkohol,
kafu i gazirana pića. Čajevi su ponekad neophodni, zavisno od bolesti ili
zdravstvenog problema.
Što se tiče dijetalnih napitaka koji ne sadrže šećer, oni nijesu preporučljivi
za upotrebu zbog drugih sastojaka. Gotovo svi napici, sa šećerom ili bez njega,
sadrže hemikalije koje se dodaju zbog boje, ukusa, konzerviranja i drugih
razloga. Neke od njih mogu nadražiti osjetljivi zid želuca, a druge opterećuju
jetru i bubrege koji se moraju pobrinuti za njihovu detoksikaciju i izlučivanje
iz organizma. Sa pijenjem vode ovih problema nema.
(www.prirodnamedicina.org)
Zdravko VUČINIĆ
MATIČNA STRANA