Bez odmora nema ni
zdravlja (Vijesti, 07.02.2010)
HRONIČNI UMOR, ČESTO
PRIKRIVEN ZBOG NEZDRAVOG NAČINA ŽIVOTA, JEDAN JE OD UZROKA BOLESTI
Umor, naročito hronični, često je
uzrok brojnih bolesti, iako mnogi ljudi nijesu svjesni toga. Umor je
definitivno posljedica načina života. Umorni ljudi, vjerovali ili ne, uglavnom
rade na poslovima koji zahtijevaju višesatno sjedjenje.
Ti ljudi, takođe, su podvrgnuti pritisku posla koji treba obaviti na vrijeme i
precizno, odnosno stresnim poslovima, kao i mnogim drugim emocionalno
iscrpljujućim problemima. Mnogi od njih praktikuju kasne večernje izlaske,
“teške” večere, odlazak na spavanje poslije ponoći… Oni često i proživljavaju
dan sa vještačkim stimulansima, poput kafe. Kofein inače stimulativno djeluje
na rad centralnog nervnog sistema i prikriva postojeći umor čovjeka.
Umoran čovjek, u pravom smislu te riječi, u stanju je stresa, nedostatka
energije, razdražljivosti, često osjeća razne bolove i tegobe, počevši od leđa,
grudi, zglobova, dolazi i do poremećaja krvnog pritiska, a u suštini dolazi do
pada imunog sistema, što može dovesti i do težih bolesti. Tu su i drugi
simptomi, kao što su slabljenje kreativnosti, prosuđivanja…
Međutim, zbog raznih stimulansa, kao što je i kofein, i uopšte nezdravog načina
života, čovjek često ne osjeća da ima zapravo problem sa umorom.
Ako se osoba u stanju hroničnog umora ozbiljno ne odmori, umor će izazvati
krajnju iscrpljenost i moguće težu bolest i depresiju.
Sve ovo ukazuje da je odmor za svakog čovjeka više nego neophodan, i on se u
prirodnoj medicini tretira kao jedan od zakona zdravlja čije kršenje dovodi do
posljedica.
Odmor, prije svega, omogućava oporavak tijela i uklanjanje otpadnih materija iz
njega. Za to vrijeme se obnavljaju zalihe različitih enzima u organizmu, kao i
sama energija. Odmor je važan da tijelu omogući vrijeme za regeneraciju,
podmlađivanje i reparaciju. Ko se ne odmara kvalitetno, taj brže stari. Odmor
pomaže i bržem zacjeljivanju rana, infekcija i drugih negativnih stanja u
tijelu, uključujući stres i emocionalne traume. Odmor, takođe, jača imunološki
sistem organizma i tako pomaže u zaštiti od bolesti. Pravilan odmor može
produžiti i život.
Odmor je, dakle, vrlo važan dio životnog ritma i prijeko potreban uslov za
dobro zdravlje, i uopšte se ne radi o luksuzu slobodnog vremena. Naprotiv. Ne
treba organizmu uskraćivati njegovu veliku potrebu - odmor.
Šta podrazumijevamo pod odmorom?. Prvo i osnovno je dobar san. U SAD je naučno
ustanovljeno da je kod ljudi koji spavaju sedam do osam sati noću, manji
procenat smrtnosti nego kod onih koji u prosjeku spavaju manje.
Ljudima su potrebne različite vrste odmora, a opuštajući noćni san je
nezaobilazan. Novorođenčad spavaju 16 do 20 sati dnevno, dok je maloj d,eci
potrebno 10 do 12 sati. Kod odraslih potreba za snom jako varira, ali je za
većinu najbolje sedam do osam sati dnevno.
Prirodna medicina daje sljedeće savjete u vezi sa rješavanjem problema umora,
odnosno za kvalitetan odmor: Večerati najmanje tri do četiri sata prije odlaska
na spavanje. Prazan, neopterećen želudac pomaže kvalitetnijem odmoru, odnosno
snu, jer se na taj način, između ostalog, omogućava lučenje hormona koji pomažu
pri regenerisanju i podmlađivanju.
Jedino vrijeme kada tijelo stvarno može da se obnovi jeste kada spavate. Svaki
bolesnik trebalo bi da bude u krevetu najkasnije do 21:30. U to vrijeme hormoni
ozdravljenja počinju da se proizvode, kao što su melatonin, serotonin…
San prije ponoći je veoma važan, jer su procesi u tijelu uslovljeni smjenom
dana i noći, a hormoni koji se proizvode su direktno vezani za svijetli i tamni
period dana, i ako veći dio tamnog perioda provedemo budni, poremetićemo
takozvani cirkadijalni ritam, a njime su direktno dirigovani hormoni. Faktori
koji smanjuju mogućnost kvalitetnog noćnog odmora su veliki večernji i teško
svarljivi obroci, grickanje kasno uveče, stimulansi kao što su kafa ili drugi
napici koji sadrže kofein, i alkohol.
Na Univerzitetu Harvard uradili su jednu vrlo zanimljivu analizu. Proučavali su
medicinske sestre koje su radile i noću i danju. Na primjer, među sestrama koje
su radile noćnu smjenu bilo je četiri puta više slučajeva raka.
Neko će pitati šta sa sredstvima za spavanje, i da li ih treba koristiti? Za
vrijeme prirodnog spavanja stalno se izmjenjuju faze plićeg i dubljeg sna.
Spavanje uz pomoć ljekova, iako pruža dobrodošlo stanje nesvjesnosti, ne sadrži
ove faze sna. Takve se osobe ujutro ne mogu osjećati potpuno osvježenim i
osnaženim, čak ako im se čini da su dobro prespavale noć. U izuzetnim situacijama
sredstva za spavanje mogu biti korisna, međutim, ona će, ukoliko se uzimaju
tokom dužeg vremenskog razdoblja, doprinijeti hroničnom umoru.
Važan savjet za kvalitetan odmor i san je da treba nastojati da što je moguće
redovnije i u približno u isto vrijeme svakog dana ići na spavanje, ustajati i
jesti, jer tijelo napreduje kada je izloženo redovnom ritmu.
Veoma je korisno i povremeno leći u mlaku(ne vruću) kupku, jer to opušta
čovjeka i odmara ga. Fizička aktivnost je i u ovom slučaju, kao i kod bilo kojeg
drugog zdravstvenog problema, važan faktor. Preporučljivo je dnevno aktivno
vježbanje od 30 do 60 minuta, a to može biti i šetnja. Vježbanje opušta,
obnavlja energiju, pomaže u uklanjanju nervne napetosti, i to dovodi do
kvalitetnog odmora i sna.
Jedan od najvažnijih savjeta je i taj da čovjek treba da razmišlja o svemu
dobrom što je doživio u životu, da ispunjava um zahvalnošću, pozitivnim
stvarima... Postoji i izreka da su “čista savjest i zahvalan um najbolji
jastuci za spavanje”.
Mnogim ljudima je potrebna uopšte promjena u tempu života. Tokom Drugog
svjetskog rata u Velikoj Britaniji je bila uvedena 74-satna radna sedmica, ali
je uskoro ustanovljeno da to ljudi ne mogu izdržati. Nakon drastičnog smanjenja
broja odrađenih sedmičnih radnih sati i dužeg eksperimentisanja, ustanovljeno
je da 48-satna radna sedmica sa redovnim pauzama tokom radnog vremena, i
najmanje jednim 24-satnim sedmičnim danom odmora, daje maksimalnu produktivnost
u radu.
Naučnici u SAD su otkrili i da je za sve životinje i ljude potreban cjelodnevni
odmor na svakih sedam dana, i da to održava zdravlje. Isti naučnici su otkrili
još nešto - kada mjere količinu hormona stresa, oni to rade kada se čovjek
odmori i nivo hormona je tada normalan.
Prvog dana oni ga izlažu stresu, daju mu elektrošokove, puštaju glasove mačaka
i nivo hormona stresa se poveća. Drugog dana osoba je izložena istom stresu,
ali ona se prilagođava situaciji i nivo hormona stresa je manji. Trećeg dana
osoba se još bolje prilagođava. Četvrtog dana je isto kao i trećeg, a petog
dana se nivo hormona povećava. Šestog dana nivo hormona je isti kao prvog dana.
Ako naučnici dopuste osobi da sedmog dana ima dobar odmor, količina hormona se
vraća na normalu. Ali, ako je osoba izložena istom stresu, nivo se povećava.
Poznato je i da su s vremena na vrijeme potrebni i duži periodi odmora.
Produženi vikendi i godišnji odmori pokazali su se više nego dobrim za oporavak
organizma, i to se preporučuje svima.
Zdravko VUČINIĆ
(Autor je
diplomirani ljekar prirodne medicine)